Johannes Käbin

Johannes Käbin
Prvi sekretar Komunističke partije Estonije
Mandat 26. ožujka 1950. – 26. srpnja 1978.
Prethodnik	Nikolai Karotamm
Nasljednik	Karl Vaino
Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike
Mandat 26. srpnja 1978. – 8. travnja 1983.
Prethodnik	Meta Vannas (v.d.)
Nasljednik	Arnold Rüütel
Rođenje	24. rujna 1905. Kalvi, Estonija (tada  Rusko Carstvo)
Smrt	26. listopada 1999. Tallinn, Estonija
Politička stranka	KP Estonije
Zanimanje	učitelj, političar
Vjera	ateizam

Johannes Käbin, poznat i po svom rusificiranom imenu Ivan Gustavovič Kebin^[1] (ruski: Иван Густавович Кэбин; Kalvi, 24. rujna 1905. – Tallinn, 26. listopada 1999.) bio je estonski i sovjetski političar koji je bio na čelu Komunističke partije Estonije od 1950. do 1978. godine.^[2] Käbin je bio etnički Estonac, ali se njegova obitelj rano preselila u Sankt Peterburg, tako da je u Estoniji smatran "Jestoncem". Politikom se nastavio baviti i nakon raspada Sovjetskog Saveza te je do svoje smrti bio član Socijaldemokratske radničke partije.

Käbin je rođen 1905. godine u mjestu Kalvi u Estoniji. Njegova se obitelj vrlo rano preselila u Sankt Peterburg, gdje njegov otac ubrzo umro. Godine 1916., zajedno s majkom i starijom sestrom odlazi na selo, gdje su kupili manju farmu. Godine 1926. upisao je Lenjingradsku školu za sovjetsku i partijsku izgradnju, a godinu dana kasnije imenovan je predsjednikom seoskog vijeća. Godine 1938. diplomirao je na Institutu crvenih profesora.

Radio je kao profesor u Moskvi prije povratka u Estoniju nakon Drugog svjetskog rata.^[3] Käbin je kasnije postao zamjenik direktora Odjela za propagandu i agitaciju pri KP Estonije. Godine 1948. godine postao je sekretar Centralnog komiteta za propagandu. Dvije godine kasnije, na osmom plenumu, izabran je za Generalnog sekretara KP Estonije. Iako je inicijalno bio tvrdokorni staljinist, u post-Staljinovoj eri postao je umjerenjak, iako je i dalje bio iskreni poborbik sovjetske uprave u Estoniji. Uz podršku Kremlja,^[4] na toj je poziciji bio sve do 1978. godine, kada je postao Predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta Estonske Sovjetske Socijalističke Republike. Tu je poziciju držao do 1983. godine.

Nakon obnove estonske nezavisnosti, ostao je u zemlji i do svoje smrti bio član Socijaldemokratske radničke partije. Umro je u Tallinnu 26. listopada 1999. godine. Pokopan je na groblju Metsakalmistu.

Reference

• p
• r
• u

Državni poglavari Estonije

• Italik označava vršitelja dužnosti (v.d.) ili privremenog državnog poglavara

Premijer (1918–1920)

• Konstantin Päts (1918–1919)
• Otto August Strandman (1919)
• Jaan Tõnisson (1919–1920)
• Ado Birk (1920)
• Jaan Tõnisson (1920)
• Ants Piip (1920)

Državni starješina (1920–1934)

• Ants Piip (1920–1921)
• Konstantin Päts (1921–1922)
• Juhan Kukk (1922–1923)
• Konstantin Päts (1923–1924)
• Friedrich Karl Akel (1924)
• Jüri Jaakson (1924–1925)
• Jaan Teemant (1925–1927)
• Jaan Tõnisson (1927–1928)
• August Rei (1928–1929)
• Otto August Strandman (1929–1931)
• Konstantin Päts (1931–1932)
• Jaan Teemant (1932)
• Karl August Einbund (1932)
• Konstantin Päts (1932–1933)
• Jaan Tõnisson (1933)
• Konstantin Päts (1933–1934)

Državni starješina i premijer (1934–1937)

• Konstantin Päts (1934–1937)

Predsjednik-regent (1938)

• Konstantin Päts (1938)

Predsjednik (1938–1940)

• Konstantin Päts (1938–1940)

Sovjetski period
(1940–1992)

Prvi sekretar KP Estonije (1940–1990)	Karl Säre (1940–1943) Nikolai Karotamm1 (1943–1950) Johannes Käbin (1950–1978) Karl Vaino (1978–1988) Vaino Väljas (1988–1990)
Predsjednik vlade u egzilu (1944–1992)	Otto Tief (1944–1953) Johannes Sikkar (1953–1960) Tõnis Kint (1960–1962) Aleksander Warma (1962–1963) Tõnis Kint (1963–1970) Heinrich Mark (1971–1990) Enno Penno (1990–1992)

Predsjednik (1992–danas)

• Lennart Meri (1992–2001)
• Arnold Rüütel (2001–2006)
• Toomas Hendrik Ilves (2006–2016)
• Kersti Kaljulaid (2016–2021)
• Alar Karis (2021–danas)

• ¹ Karotamm je od 1943. do rujna 1944. godine bio u egzilu u Rusiji.