Luigi Pirandello

Luigi Pirandello
Biografske informacije
Rođenje(1867-06-28)28. 6. 1867.
Italija Agrigento, Italija
(tada  Kraljevina Italija)
Smrt10. 12. 1936. (dob: 69)
Italija Rim, Italija
(tada  Kraljevina Italija)
NacionalnostTalijan
SupružnikAntonietta Portulano
Obrazovanje
Alma materSveučilište u Bonnu
Zanimanjedramaturg, pisac
Opus
Književni pravacavangarda
(teatar apsurda)
Književne vrsteproza, drama
Jeziktalijanski
Znamenita djela
Šest lica traži autora
Pokojni Mattia Pascal
Henrik IV.

Luigi Pirandello (Agrigento, Sicilija, 28. lipnja 1867. – Rim, 10. prosinca 1936.), bio je talijanski književnik, pripovjedač i dramski pisac. Godine 1934. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Djela su mu prožeta tragičnim humorom, a u njima iznosi ideje o iluzornosti realnog života i realnosti subjektivnih iluzija. Sve drame je sakupio u zbirci "Gole maske". Najpoznatija drama mu je "Šest lica traži autora".

Biografija

Luigi Pirandello rođen je u sicilijanskom gradu Agrigentu 28. lipnja 1867. u imućnoj obitelji industrijalca. Osnovnoškolsko obrazovanje dobio je kod kuće, a nakon što se njegova obitelj 1880. preselila u Palermo, Pirandello je tu pohađao gimnaziju, te studij prava i filozofije. Godine 1887., za vrijeme boravka u Rimu, Pirandello nastavlja studij književnosti. Tijekom studija objavljuje svoju prvu zbriku poezije naslovljenu Veselo zlo (1889.). Za vrijeme studija, na sveučilištu se sukobljava sa jednim profesorom i odlazi u Bonn kako bi nastavio studij. Godine 1891. diplomira i prihvaća mjesto lektora talijanskog jezika na bonnskom sveučilištu.

Već sljedeće godine, Pirandello se vraća u Italiju, točnije u Rim, gdje se kreće u umjetničkim i književnim krugovima. Po povratku u Italiju, 1894., izlazi mu zbirka pripovjedaka Ljubavi bez ljubavi. Iste te godine, Pirandello se ženi sa Antoniettom Portulano, kćeri Pirandellova poslovnoga partnera, sa kojom je imao troje djece. Nakon ođenje Pirandellovog trećeg djeteta, negova supruga doživila je živčani slom, te je morala biti hospitalizirana. No, unatoč tome, Pirandello je inzistirao da njegova supruga ostane na kućnoj njezi, a prema mišljenju kritike, ta bolest je uvelike utjecala na tematsku preokupaciju njegovih djela.[1] Godine 1903., obitelj Piranedllo na Sicliliji ekonomski propada, što još više otežava Luigijevu brigu o supruzi.[2]

Godine 1897. Pirandello prihvaća mjesto profesora talijanske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Rimu. Sljedeće godine, Pirandello sa dvojicom prijatelja pokreće časopis Ariel, u kojem objavljuje svoje prvo dramsko djelo Epilog, te niz novela.

Godine 1901. izlazi Pirandellov prvi roman Izopćena, napisan 1893. pod naslovom Marta Ajala. Godine 1904., izlazi Pirandellov najpoznatiji i najbolji roman Pokojni Mattia Pascala. Taj roman odmah mu je po izlasku donio slavu. Već sljedeće godine preveden je na njemački jezik, a kasnije i na druge jezike. No, roman je značajan prvenstveno po tome što je najavio jednu od opsesivnih tema Piranedllova opusa: problematičnu i relativnu prirodu odnosa između fikcije i zbilje, između umjetnosti i života, između vjerojatnog stvarnog.[3] No, svjetski slavan postao je zahvaljujući svom dramskom opusu kojim je, uz autore kao što su Henrik Ibsen i August Strindberg, izvršio golem utjecaj na razvoj moderne drame.[1] Iz tog opusa izdvajaju se djela poput Šest lica traži autora, Večeras improviziramo i Henrik IV.

Godine 1908. Piranedllo izdaje dva eseja, Humorizam i Umjetnost i znanost. Već sljedeće godine izlazi Stari i mladi, njegov 3. roman. Po tiskanju romana, Pirandello uspostavlja suradnju sa prestižnim dnevnim listom Corriere della Sera, koju će nastaviti sve do smrti. Nakon dvije godine, 1911., izlazi Njezin muž, Pirandellov 4. roman.

Godine 1915. nije bila dobra za Pirandella. Sin Stefano Pirandello završio je u ratnom zarobljeništvu za Prvog svjetskog rata, supruzi mu se pogoršava zdravstveno stanje, a umire mu i majka.[2] Te iste godine pune nesreća, Pirandello izdaje nekoliko zbirki novela i roman Snima se. Godine 1918. Pirandello piše komade Igra uloga i Ali to nije ozbiljno prema kojem se 1920. snimio i film.

Godina 1921. bila je veliki uspjeh na njegovo najpoznatije djelo Šest lica traži autora. Dana 10. svibnja rimski Teatro Valle izvodi premijeru djela, a 27. rujna iste godine isto djelo izvodi se u milanskom Teatro Manzoniju. Te iste godine, izdavačka kuća Bemporad iz Firence objavljuje prvo tiskano izdanje drame.[4]

Pirandellovih Šest lica dočekala su svoju prvu međunarodnu premijeru u londonskom Stage Societyu 1922. Iste godine, Pirandello tiska svoju dramu Henrik IV.. Već sljedeće godine, druga međunarodna premijera Šest lica, i to u Francuskoj.

Sljedeće godine, 1924., događa se najsporniji[1] događaj u Pirandellovom životu, postaje član Mussolinijeve Talijanske fašističke stranke.[4] O svom spornom učlanjenju u stranku Pirandello je odgovirio rečenicom: Fašist sam jer sam Talijan.[1]

Pirandello po učlanjenju odlučuje izmjeniti svojih Šest lica. To čini 1925. i da je to izmjenjeno izdanje izdavačkoj kući Bamporad koja to izdanje tiska već iste godine. Kao član vladajuće stranke u Italiji, Pirandello je imao dosta privilegija koje ostali umjetnici nisu imali. Na primjer, 1925. sa sinom i par drugih pisaca, Pirandello osniva Teatro dell'Arte u Rimu. Također je odlučio sam režirati izvedbu drame, koja je održana u Teatro Odescalchiju 18. svibnja 1925. Te privilegije nisu bile dostupne umjetnicima koji nisu bili članovi fašističke stranke. Godine 1925. objavljuje i svoj roman Jedn, nijedan i sto tisuća. Kao jednom od vodećih umjetnika i pisaca tog doba, Pirandello 1928. dobiva čast da postane članom Talijanske akademije. Tu čast udjelio mu je sam Duce.[5]

Sljedeće godine u Hollywoodu se priprema filmska ekranizacija još jednog njegovog djela Kakvu me ti želiš, sa Gretom Garbo i Erichom von Stroheimom u glavnim ulogama. Sljedeće godine objavljuje svoju dramu Večeras se improvizira.

Godine 1934. Pirandello je ukrunio svoj rad i književni opus tako što mu je Švedska akademija dodijelila Nobelovu nagradu za književnost. Nagradu je dobio zbog "zbog svog odvažnog i domišljatog oživljavanja dramske i scenske umjetnosti.".

Sljedeće godine piše svoje zadnje veće djelo, dramu Gorski divovi, koja je ostala nedovršena. Pirandello kasnije oboljava od upale pluća. Ta bolest, koja je tada bila neizlječiva, uzrokovala je Pirandellovu smrt 10. prosinca 1936. godine u Rimu.

Bibliografija

  • Veselo zlo (1889.)
  • Izopaćena (1893.)
  • Ljubavi bez ljubavi (1894.)
  • Epilog
  • Pokojni Mattia Pascal (1904.)
  • Humorizam (1908.)
  • Umjetnost i znanost (1908.)
  • Stari i mladi (1909.)
  • Njezin muž (1911.)
  • Snima se (1915.)
  • Igra uloga (1918.)
  • Ali to nije ozbiljno (1918.)
  • Henrik IV. (1922.)
  • Odjenuti gole (1922.)
  • Jedan, nijedan i sto tisuća (1925.)
  • Gorski divovi (1935., nedovršena)
  • Tako je (ako vam se čini)
  • Kao prije, bolje nego prije
  • Gospođa Morli, jedna i dvije
  • Čovjek s cvijetom u ustima
  • Život koji sam ti dala
  • Večeras se improvizira
  • Naći se
  • Sunce i sjene
  • Trideset novela
  • Dvije bračne postelje i druge priče
  • Patarenska hereza

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal, Globus media, Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće
  2. 2,0 2,1 Luigi Pirandello: Šest lica traži autora, SysPrint, Lektira dostupna svima, str. 130.
  3. Luigi Pirandello: Šest lica traži autora, SysPrint, Lektira dostupna svima, str. 7.
  4. 4,0 4,1 Luigi Pirandello: Šest lica traži autora, SysPrint, Lektira dostupna svima, str. 131.
  5. Luigi Pirandello: Šest lica traži autora, SysPrint, Lektira dostupna svima, str. 132.

Izvori

  • Luigi Pirandello: Šest lica traži autora, SysPrint, Lektira dostupna svima (ISBN 953-232-023-7)
  • Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal, Globus media, Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće (ISBN 953-7160-26-2)

Vanjske veze

Luigi Pirandello na Wikimedijinoj ostavi
  • Djela čiji je autor Luigi Pirandello na Projektu Gutenberg
  • The complete works of Pirandello in Italian and English section
  • Presentation for Nobel Prize
  • his bold and ingenious revival of dramatic and scenic art
  • p
  • r
  • u
Književna djela čiji je autor Luigi Pirandello
Dramska djela1

La morsa (L'epilogo)  Lumìe di Sicilia  Il dovere del medico  La ragione degli altri (Se non è così)  Cecè  Pensaci, Giacomino  Liolà  Così è (se vi pare)  Il berretto a sonagli  La giara  Il piacere dell'onestà  La patente  Ma non è una cosa seria  Il giuoco delle parti  L'innesto  L'uomo, la bestia e la virtù  Tutto per bene  Come prima, meglio di prima  La signora Morli, una e due  Sei personaggi in cerca d'autore  Enrico IV  All'uscita  L'imbecille  Vestire gli ignudi  L'uomo dal fiore in bocca  La vita che ti diedi  L'altro figlio  Ciascuno a suo modo  Sagra del Signore della Nave  Diana e la tuda  L'amica delle mogli  Bellavita  O di uno o di nessuno  Come tu mi vuoi  Questa sera si recita a soggetto  Trovarsi  Quando si è qualcuno  La favola del figlio cambiato  Non si sa come  Sogno (ma forse no)  Scamandro  La nuova colonia  Lazzaro  I giganti della montagna

Luigi Pirandello
Romani

L'esclusa (1901)  Il turno (1902)  Il fu Mattia Pascal (1904)  Suo marito (1911)  I vecchi e i giovani (1913)  Quaderni di Serafino Gubbio operatore (1916, 1925)  Uno, nessuno e centomila (1925)

Novele
"Novelle per un anno"
1 Prema datumu praizvedbe
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Sully Prudhomme   1902. Theodor Mommsen   1903. Bjørnstjerne Bjørnson   1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre   1905. Henryk Sienkiewicz   1906. Giosuè Carducci   1907. Rudyard Kipling   1908. Rudolf Eucken   1909. Selma Lagerlöf   1910. Paul von Heyse   1911. Maurice Maeterlinck   1912. Gerhart Hauptmann   1913. Rabindranath Tagore   1915. Romain Rolland   1916. Verner von Heidenstam   1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan   1919. Carl Spitteler   1920. Knut Hamsun   1921. Anatole France   1922. Jacinto Benavente   1923. William Butler Yeats   1924. Władysław Reymont   1925. George Bernard Shaw

1926. – 1950.

1926. Grazia Deledda   1927. Henri Bergson   1928. Sigrid Undset   1929. Thomas Mann   1930. Sinclair Lewis   1931. Erik Axel Karlfeldt   1932. John Galsworthy   1933. Ivan Bunjin   1934. Luigi Pirandello   1936. Eugene O'Neill   1937. Roger Martin du Gard   1938. Pearl S. Buck   1939. Frans Eemil Sillanpää   1944. Johannes Vilhelm Jensen   1945. Gabriela Mistral   1946. Hermann Hesse   1947. André Gide   1948. Thomas Stearns Eliot   1949. William Faulkner   1950. Bertrand Russell

1951. – 1975.

1951. Pär Lagerkvist   1952. François Mauriac   1953. Winston Churchill   1954. Ernest Hemingway   1955. Halldór Laxness   1956. Juan Ramón Jiménez   1957. Albert Camus   1958. Boris Pasternak1   1959. Salvatore Quasimodo   1960. Saint-John Perse   1961. Ivo Andrić   1962. John Steinbeck   1963. Jorgos Seferis   1964. Jean-Paul Sartre2   1965. Mihail Šolohov   1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs   1967. Miguel Ángel Asturias   1968. Yasunari Kawabata   1969. Samuel Beckett   1970. Aleksandar Solženjicin   1971. Pablo Neruda   1972. Heinrich Böll   1973. Patrick White   1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson   1975. Eugenio Montale

1976. – 2000.

1976. Saul Bellow   1977. Vicente Aleixandre   1978. Isaac Bashevis Singer   1979. Odiseas Elitis   1980. Czesław Miłosz   1981. Elias Canetti   1982. Gabriel García Márquez   1983. William Golding   1984. Jaroslav Seifert   1985. Claude Simon   1986. Wole Soyinka   1987. Joseph Brodsky   1988. Naguib Mahfouz   1989. Camilo José Cela   1990. Octavio Paz   1991. Nadine Gordimer   1992. Derek Walcott   1993. Toni Morrison   1994. Kenzaburō Ōe   1995. Seamus Heaney   1996. Wisława Szymborska   1997. Dario Fo   1998. José Saramago   1999. Günter Grass   2000. Gao Xingjian

2001. – 2024.

2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul   2002. Imre Kertész   2003. J. M. Coetzee   2004. Elfriede Jelinek   2005. Harold Pinter   2006. Orhan Pamuk   2007. Doris Lessing   2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio   2009. Herta Müller   2010. Mario Vargas Llosa   2011. Tomas Tranströmer   2012. Mo Yan   2013. Alice Munro   2014. Patrick Modiano   2015. Svetlana Aleksijevič   2016. Bob Dylan   2017. Kazuo Ishiguro   2018. Olga Tokarczuk3   2019. Peter Handke   2020. Louise Glück   2021. Abdulrazak Gurnah   2022. Annie Ernaux   2023. Jon Fosse

1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima.   2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije.   3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine.
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 64010465
  • LCCN: n79059944
  • ISNI: 0000 0001 2136 3538
  • GND: 118594567
  • SELIBR: 209504
  • SUDOC: 027074951
  • BNF: cb11919909t (podaci)
  • BIBSYS: 90057964
  • ULAN: 500339029
  • MusicBrainz: 7024cf30-8a44-4456-bcf5-3dae7ef40ffb
  • NLA: 35424167
  • NDL: 00452882
  • NKC: jn20000604446
  • BNE: XX841694
  • CiNii: DA02314939
  • RKD: 328516
  • CONOR.SI: 8252515
  • NSK: 000100818