Sten Sture Stariji
Sten Sture (Stariji) | |
---|---|
Spomenik Stenu Stureu u Uppsali | |
regent | |
Vladavina | 1470. - 1497. 1501. - 1503. |
Prethodnik | Karl VIII Hans od Danske |
Nasljednik | Hans od Danske Svante Nilsson |
Supruga | Ingeborg Tott |
Djeca | - |
Dinastija | Sture |
Otac | Gustav Anundsson Sture |
Majka | Birgitta Stensdotter Bielke |
Rođenje | 1440. Švedska |
Smrt | 1503. Švedska |
Sten Sture - Stariji (švedski: Sten Sture den äldre) zapravo Sten Gustavsson (oko 1440. - 1503.), bio je švedski regent od 1470. do 1497. i ponovno od 1501. do 1503.[1]
Sten Sture se u svoja dva mandata uspio othrvati danskoj dominaciji i izgraditi snažnu centralnu administraciju.[1]
Biografija
Sten je bio član moćne plemićke porodice Sture, koja se stavila na čelo snaga koje su osujetile pokušaje danskog kralja Christiana da stekne kontrolu nad Švedskom.[1]
On je vodio švedsku vojsku koja je - 1471. nanjela odlučujući poraz Dancima u Bitci kod Brunkeberga. Sten je pomogao švedskom kralju Karlu VIII da se 1467. vrati na tron, a nakon njegove smrti 1470. imenovan je regentom. Vrlo brzo je osigurao podršku za set mjera koje su imale za cilj smanjenje njemačkog utjecaja po švedskim grofovijama i ojačao pravne institucije zemlje.[1]
Sten je 1477. dobio dopuštenje od pape Siksta IV da osnuje Univerzitet u Uppsali, prvu skandinavsku visokoškolsku ustanovu.[1]
Sten se čitavo vrijeme svog namjesništva borio protiv frakcije predvođene velikaškom porodicom Oxenstierna koja je bila pristalica unije s Danskom na čelu s danskim kraljem, a za slabu kraljevsku vladu. Negdje do sredine 1490-ih Sten je uspio umanjiti moć Državnog savjeta kontrolirajući disidentske plemiće, pa je tako ojačao svoju kontrolu nad vladom i usput proširio svoja imanja.[1]
Iako je Državni savjet 1483. prihvatio danskog kralja Hansa kao budućeg švedskog monarha, Sten je ipak uspio odgoditi njegovu krunidbu.[1]
Stenov položaj je bitno oslabio, kad se Ivan III., moskovski veliki knez udružio sa danskim kraljem i napao tadašnje švedske istočne provincije (današnju Finsku) - 1495. Nakon poraza kojeg je pretrpio od danskih snaga - 1497., Sten je bio prisiljen prihvatiti Hansa kao švedskog kralja 1497., ali ga je Sten već 1501. svrgnuo s trona i vladao zemljom kao regent do svoje smrti.[1]
Sten je svojom politikom postavio temelje stabilnosti švedske monarhije u 16. vijeku.[1]
Izvori
Vanjske veze
- Sten Sture, the Elder na portalu Encyclopædia Britannica (en)
Prethodnik: | švedski vladar | Nasljednik: |
Karl VIII Hans od Danske | Hans od Danske Svante Nilsson |
- p
- r
- u
cca. 970–cca.1060 |
---|
c.1060–c.1130 1160–1161 | Stenkil (Stænkil) • Erik Stenkilsson · Erik Pagan • Halsten • Anund Gårdske • Håkan Crveni • Halsten · Inge Stariji • Blot-Sweyn • Inge Stariji • Filip Halstensson · Inge Mlađi • Ragnvald Knaphövde • Magnus Jaki |
---|
c.1130–1250 |
---|
1250–1364 | Valdemar Birgersson • Magnus Ladulås • Birger Magnusson • Mats Kettilmundsson 2 • Magnus Ericsson3 • Erik Magnusson • Magnus Ericsson · Haakon Magnusson3 |
---|
1364–1389 |
---|
regente
1389–1523 | Margaret I od Danske4 · Erik od Pomeranije4 • Engelbrekt Engelbrektsson • Erik od Pomeranije4 • Karl Canutesson • Erik od Pomeranije4 • Karl Canutesson • Christoffer4 • Bengt Jönsson (Oxenstierna) · Nils Jönsson (Oxenstierna) • Karl Canutesson3 • Jöns Bengtsson Oxenstierna · Erik Axelsson Tott • Christian I4 • Kettil Karlsson (Vasa) • Karl Canutesson • Kettil Karlsson (Vasa) • Jöns Bengtsson Oxenstierna • Erik Axelsson Tott • Karl Canutesson • Sten Sture Stariji • Hans II4 • Sten Sture Stariji • Svante Nilsson • Erik Trolle • Sten Sture Mlađi • Christian II4 • Gustaf Eriksson (Vasa) |
---|
1523–1654 |
---|
Hessen-Kassel
1654–1751 |
---|
1751–1818 |
---|
od 1818 |
---|