Oksigenaza

Oksigenaza je enzim koji oksiduje supstrat putem transfera atoma kiseonika sa molekulskog kiseonika O2 (npr. iz vazduha). Oksigenaze formiraju klasu oksidoreduktaza; njihov EC broj je EC 1.13 ili EC 1.14.

Istorija

Oksigenaze su simultano otkrile dve grupe 1955, Osamu Hajajiši iz Japana[1][2][3] i Hauard S. Mejson iz SAD.[4][5] Hajajiši je nagrađen Vulfovom nagradom za medicinu 1986. „za otkriće oksigenaznih enzima i objašnjavanje nihove strukture i biološkog značaja“.[6]

Hemijska kompozicija

Oksigenaze obuhvataju konstitutivnih i inducibilnih izozima (HO-1, HO-2). One predstavljaju glavin intracelularni izvor gvožđa i ugljen-monoksida[7]

Tipovi

Postoje dva tipa oksigenaza:

  • Monooksigenaze, ili oksidaze mešovite funkcije, prenosi jedan atom kiseonika na supstrat, i redukuje drugi do vode.
  • Dioksigenaze, ili kiseonične transferaze, inkorporira oba atoma molekula kiseonika (O2) u produkt(e) reakcije.[8]

Među najvažnijim monooksigenazama su citohrom P450 oksidaze, koje su odgovorne zar razlaganje brojnih hemikalija u telu.

Reference

  1. ^ Hayaishi et al. (1955) Mechanism of the pyrocatechase reaction, J. Am. Chem. Soc. 77 (1955) 5450-5451
  2. ^ Sligar SG, Makris TM, Denisov IG (2005). „Thirty years of microbial P450 monooxygenase research: peroxo-heme intermediates--the central bus station in heme oxygenase catalysis”. Biochem. Biophys. Res. Commun. 338 (1): 346—54. PMID 16139790. doi:10.1016/j.bbrc.2005.08.094. 
  3. ^ Hayaishi, O. (2005). „An odyssey with oxygen”. Biochem. Biophys. Res. Commun. 338 (1): 2—6. PMID 16185652. doi:10.1016/j.bbrc.2005.09.019. 
  4. ^ Mason HS, Fowlks WK, and Peterson E. (1955) Oxygen transfer and electron transport by the phenolase complex. J. Am. Chem. Soc.; 77(10) pp 2914 - 2915
  5. ^ Waterman, M. R. (2005). „Professor Howard Mason and oxygen activation”. Biochem. Biophys. Res. Commun. 338 (1): 7—11. PMID 16153596. doi:10.1016/j.bbrc.2005.08.120. 
  6. ^ „The Medicine Prize Committee unanimously decided that the Wolf Prize in Medicine for 1986 be awarded to Osamu Hayaishi”. Wolf Foundation. Архивирано из оригинала 11. 09. 2014. г. Приступљено 2014-05-12. 
  7. ^ SW, Ryter; J, Alam (2006). „Heme oxygenase-1/carbon monoxide: from basic science to therapeutic applications.”. Department of Medicine, Division of Pulmonary, Allergy, and Critical Care Medicine, The University of Pittsburgh School of Medicine. PMID 16601269. 
  8. ^ TDH, Bugg (2003). „Dioxygenase enzymes: catalytic mechanisms and chemical models”. Tetrahedron. 59 (36): 7075—7101. doi:10.1016/S0040-4020(03)00944-X. 
  • п
  • р
  • у
Oksidoreduktaze: monooksigenaze (EC 1.13)
1.13.11: dva atoma kiseonika1.13.12: jedan atom kiseonika1.13.99: drugi
  • п
  • р
  • у
Oksidoreduktaze: dioksigenaze, uključujući steroidnu hidroksilazu (EC 1.14)
1.14.11: 2-oksoglutarat
1.14.13: NADH ili NADPH
1.14.14: redukuje flavin ili flavoprotein
  • 19A1
  • 2D6
  • 2E1
1.14.15: redukuje gvožđe-sumporni protein
1.14.16: redukuje pteridin (BH4 zavisni)
1.14.17: redukuje askorbat
1.14.18-19: drugi
1.14.99 - razno
  • п
  • р
  • у
Teme
Tipovi
  • B enzm: 1.1/2/3/4/5/6/7/8/10/11/13/14/15-18, 2.1/2/3/4/5/6/7/8, 2.7.10, 2.7.11-12, 3.1/2/3/4/5/6/7, 3.1.3.48, 3.4.21/22/23/24, 4.1/2/3/4/5/6, 5.1/2/3/4/99, 6.1-3/4/5-6
Portali:
  •  Molekularna i ćelijska biologija
  •  Hemija