Pliskavice

Pliskavice
Vremenski raspon: Miocen do sadašnjosti
PreЄ
Є
O
S
D
C
P
T
J
K
Pg
N
Lučka pliskavica (Phocoena phocoena)
Dolova pliskavica (Phocoenoides dalli)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Artiodactyla
Infrared: Cetacea
Natporodica: Delphinoidea
Porodica: Phocoenidae
Gray, 1825
Rodovi

Pogledajte tekst

Pliskavice ili morske svinje (lat. Phocoenidae) su porodica malih kitova zubana sa šest vrsta unutar četiri roda. Srodni su s delfinima, ali se po nizu anatomskih osobina od njih razlikuju.[1] Posebno je karakterističan oblik glave i zuba. U Evropi je najpoznatija perajasta pliskavica (Phocoena phocoena), koja živi u Severnom i Baltičkom moru.

Pliskavice se kreću po veličini od vakite, dužine 1,4 metres (4 feet 7 inches) i 54 kilograms (119 pounds) težine, do Dalove pliskavice, sa 2,3 m (7 ft 7 in) i 220 kg (490 lb). Nekoliko vrsta pokazuje polni dimorfizam u tome što su ženke veće od mužjaka. Pliskavice imaju aerodinamična tela i dva uda koji su modifikovani u peraje. Pliskavice koriste eholokaciju kao svoj primarni senzorni sistem. Neke vrste su dobro prilagođene za ronjenje na velike dubine. Kao i svi kitovi, one imaju sloj masti ili loja ispod kože da bi očuvale toplotu u hladnoj vodi.

Anatomija

Dužina tela do 2,5 m pliskavice svrstava među male kitove, a kalifornijska pliskavica je svojom maksimalnom dužinom do 1,5 m jedna od najmanjih.[2][3] Sveukupno gledano, one su uglavnom u male u poređenju sa ostalim kitovima.

Pliskavice imaju zbijeno telo s okruglom glavom i tupom njuškom bez kljuna. U čeljustima imaju do 120 lopatastih zubi. Leđna peraja im je trouglasta i smeštena je iza sredine tela, jedino bezperajasta pliskavica je uopšte nema. Pliskavice imaju loptastu glavu, bez spoljašnjih ušnih zalistaka, nefleksibilni vrat, telo u obliku torpeda, udove modifikovane u peraja, i repno peraje. Njihova lobanja ima male očne orbite, i oči smeštene na stranama glave. Skoro sve vrste imaju polni dimorfizam koji daje prednost ženkama, tako da su ženke veće od mužjaka,[4][5] mada su te fizičke razlike uglavnom male; jedan izuzetak su Dalove pliskavice.[6][7]

Rasprostranjenost

Ova porodica nastanjuje sve okeane zadržavajući se ipak pretežno uz obale. Prednost daju morima severne polutke, samo dve od šest vrsta žive na južnoj hemisferi. Glatka pliskavica se može sresti i u nekim rekama, na primer u Jangceu.

Ponašanje

Pliskavice love najčešće ribe, ali se hrane i glavonošcima i rakovima. Žive u grupama do desetak jedinki, mada se mogu okupiti i u grupe od više stotina. Između sebe se sporazumevaju različitim kliktavim i zviždavim tonovima. Kao i drugi kitovi zubani, i pliskavice se koriste ultrazvukom i eholokacijom. Pliskavice su brzi plivači, tako se Dolova pliskavica s brzinom od 55 km/h ubraja u najbrže kitove. Njihovi su skokovi manje akrobatski nego oni koje izvode okeanski dupini.

Klasifikacija

Pliskavice, zajedno sa kitovima i delfinima, su potekle iz kopnenih ungilata (kopitarskih životinja) koje su ušle u okean pre oko 50 miliona godina. Tokom miocena (pre 23 do 5 miliona godina), su bile u znatnoj meri slične sadašnjim vrstama, te se retko fiziološki menjale tokom vremena. Kitovi su se diversifikovali, a fosilni dokazi ukazuju na to da su se pliskavice i delfini odvojili od poslednjeg zajedničkog pretka pre oko 15 miliona godina. Najstariji fosili poznati su iz plitkih mora oko severnog Pacifika, sa životinjama koje se šire ka evropskim obalama i južnoj hemisferi samo mnogo kasnije, tokom pliocena.[8]

  • Red Artiodactyla
    • Infrared Cetacea
      • Parvred Odontoceti zubati kitovi
        • Superfamilija Delphinoidea
          • Familija Phocoenidae – pliskavice
            • Rod †Haborophocoena[9]
              • H. toyoshimai
            • Rod Neophocaena
            • Rod †Numataphocoena[10]
              • N. yamashitai
            • Rod Phocoena
              • P. phocoena – perajasta pliskavica
              • P. sinus – kalifornijska pliskavica
              • P. dioptrica – šarena pliskavica
              • P. spinipinnis – Burmajsterova pliskavica
            • Rod Phocoenoides
              • P. dalli – Dalova pliskavica
            • Rod †Septemriocetus[11]
              • S. bosselaersii
            • Rod †Piscolithax
              • P. aenigmaticus
              • P. longirostris
              • P. boreios
              • P. tedfordi

Nedavno otkriveni hibridi između mužjaka lučke pliskavice i ženke Dalove pliskavice ukazuje na to da su te dve vrste članovi istog roda.[12]

Uticaj čoveka

Pliskavice se često love za jelo ili se koristi kao mamac za druge vrste morskih životinja. Dodatno, populacija je desetkovana jalovim ulovom ribarskim mrežama. Jedna od najugroženijih vrsta kitova je kalifornijska pliskavica jer živi na ograničenom području koje je uz to vrlo industrijalizirano. Vrlo slična situacija je i s populacijom pliskavica koje žive u baltičkom moru.

Pliskavice se retko drže u delfinarijima, jer su daleko manje popularne od dupina, a i puno je komplikovanije njihovo držanje u zatočeništvu.

Reference

  1. ^ McGowen, M.R.; Tsagkogeorga, G.; Alvarez-Carretero, G.; et al. (2020). „Phylogenomic Resolution of the Cetacean Tree of Life Using Target Sequence Capture”. Syst Biol. 69 (3): 479—501. PMID 31633766. doi:10.1093/sysbio/syz068 Слободан приступ. 
  2. ^ World Wildlife Fund. „Vaquita”. WWF Global. Архивирано из оригинала 8. 12. 2015. г. Приступљено 3. 12. 2015. 
  3. ^ Reeves, Randall; Stewart, Brent; Clapham, Phillip; Powell, James (2002). National Audubon Society Guide to Marine Mammals of the World (1st изд.). Knopf. ISBN 978-0-375-41141-0. 
  4. ^ Ralls, Katherine; Sarah Mesnick. Sexual Dimorphism (PDF). стр. 1005—1011. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 07. 2019. г. Приступљено 29. 8. 2015. 
  5. ^ Reidenberg, Joy (2007). „Anatomical adaptations of aquatic mammals”. The Anatomical Record. 290 (6): 507—513. PMID 17516440. doi:10.1002/ar.20541. 
  6. ^ Reeves, Randall; Stewart, Brent; Clapham, Phillip; Powell, James (2002). National Audubon Society Guide to Marine Mammals of the World. ISBN 978-0-375-41141-0. 
  7. ^ Frandsen, Marie; Galatius, Anders (2013). „Sexual dimorphism of Dall's porpoise and harbor porpoise skulls”. Mammalian Biology. 78 (2): 153—156. doi:10.1016/j.mambio.2012.04.005. 
  8. ^ Gaskin, David E. (1984). Macdonald, D., ур. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. стр. 196-199. ISBN 978-0-87196-871-5. 
  9. ^ Ichishima, H.; Kimura, M. (2005). „Harborophocoena toyoshimai, a new early Pliocene porpoise (Cetacea, Phocoenidae) from Hokkaido, Japan”. Journal of Vertebrate Paleontology. 25 (3): 655—664. doi:10.1671/0272-4634(2005)025[0655:htanep]2.0.co;2. 
  10. ^ Ichishima, H.; Kimura, M. (2000). „A new fossil porpoise (Cetacea; Delphinoidea; Phocoenidae) from the Early Pliocene Horokaoshirarika Formation, Hokkaido, Japan”. Journal of Vertebrate Paleontology. 20 (3): 561—576. JSTOR 4524127. doi:10.1671/0272-4634(2000)020[0561:ANFPCD]2.0.CO;2. 
  11. ^ Lambert, O. (2008). „A new porpoise (Cetacea, Odontoceti, Phocoenidae) from the Pliocene of the North Sea”. Journal of Vertebrate Paleontology. 28 (3): 863—872. doi:10.1671/0272-4634(2008)28[863:ANPCOP]2.0.CO;2. 
  12. ^ Willis, Pamela; Crespi, Bernard; Dill, Lawrence; Baird, Robin; Hanson, M. (2004). „Natural hybridization between Dall's porpoises (Phocoenoides dalli) and harbour porpoises (Phocoena phocoena)” (PDF). Canadian Journal of Zoology. 82 (5): 828—834. doi:10.1139/Z04-059. Приступљено 22. 11. 2015. 

Литература

  • Dell, Leigh‐Anne, et al. "Organization of the sleep‐related neural systems in the brain of the harbour porpoise (Phocoena phocoena)." Journal of Comparative Neurology 524.10 (2016): 1999–2017.
  • Wright, Andrew J., et al. "Silent porpoise: potential sleeping behaviour identified in wild harbour porpoises." Animal Behaviour 133 (2017): 211–222.
  • Björgvinsson, Ásbjörn; Lugmayr, Helmut; Camm, Martin; Skaptason, Jón (2002). Whale watching in Iceland. ISBN 978-9979-761-55-6. 
  • Beland, Pierre (1996). Beluga: A Farewell to WhalesНеопходна слободна регистрација (1st изд.). The Lyons Press. стр. 224. ISBN 978-1-55821-398-2. 
  • Bonner, Nigel (1980). Whales. Blandford Press. ISBN 978-0-7137-0887-5. 
  • Dawkins, Richard (2004). The Ancestor's Tale, A Pilgrimage to the Dawn of Life. Houghton Mifflin. ISBN 978-0-618-00583-3. 
  • Gormley, Gerard (1990). Orcas of the Gulf: A Natural History. Lincoln, NE: toExcel. ISBN 978-0-595-01118-6. 
  • Kennedy, Robert; Perrin, W.F.; Wursig, B.; Thewissen, J. G. M. (2008). „Right whales (E. glacialis, E. japonica, and E. australis”. Encyclopedia of Marine Mammals. ISBN 978-0-12-373553-9. 
  • Ketten, Darlene R. (1992). „The Marine Mammal Ear: Specializations for Aquatic Audition and Echolocation”. Ур.: Webster, Douglas B.; Fay, Richard R.; Popper, Arthur N. The Evolutionary Biology of Hearing. Springer–Verlag. стр. 717—750. ISBN 978-1-4612-7668-5. doi:10.1007/978-1-4612-2784-7_44. 
  • Klinowska, Margaret (1991). Dolphins, Porpoises, and Whales of the World: the IUCN Red Data Book (PDF). Columbia University Press, NY: IUCN Publications. ISBN 978-2-88032-936-5. 
  • Mack, John (2013). The Sea: a cultural history. Reaktion Books. стр. 205—206. ISBN 978-1-78023-184-6. 
  • Mann, Janet; Connor, Richard C.; Tyack, Peter L.; Whitehead, Hal, ур. (2000). Cetacean Societies: Field Studies of Dolphins and Whales. University of Chicago. стр. 9. ISBN 978-0-226-50341-7. 
  • McBrearty, D. (1991). „Records of 'blackfish' (killer, false killer, pilot, pygmy killer, and melon-headed whales) in the Indian Ocean Sanctuary, 1772-1986”. Ур.: Leatherwood, S.; Donovan, G.P. Cetaceans and cetacean research in the Indian Ocean Sanctuary. Marine Mammal Technical Report. 3. Nairobi: UNEP. стр. 33—65. OCLC 28388647. 
  • Mead, J.G.; Brownell, R.L. Jr. (2005). „Order Cetacea”. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference. Johns Hopkins University Press. стр. 723—743. ISBN 978-0-8018-8221-0. 
  • Nemoto, T.; Okiyama, M.; Iwasaki, N.; Kikuchi, T. (1988). „Squid as Predators on Krill (Euphausia superba) and Prey for Sperm Whales in the Southern Ocean”. Ур.: Dietrich Sahrhage. Antarctic Ocean and Resources Variability. Springer Berlin Heidelberg. стр. 292—296. ISBN 978-3-642-73726-8. doi:10.1007/978-3-642-73724-4_25. 
  • Proulx, Jean-Pierre (1994). Basque whaling in Labrador in the 16th century. стр. 260—286. ISBN 978-0-660-14819-9. 
  • Ralls, Katherine; Mesnick, Sarah (1984). „Sexual Dimorphism” (PDF). Encyclopedia of Marine Mammals (2nd изд.). San Diego: Academic Press. стр. 1005—1011. ISBN 978-0-08-091993-5. Архивирано из оригинала (PDF) 25. 7. 2019. г. Приступљено 17. 8. 2015. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
  • Riedman, M. (1991). The Pinnipeds: Seals, Sea Lions, and Walruses. University of California Press. стр. 168. ISBN 978-0-520-06498-0. 
  • Skeat, Walter W. (1898). An Etymological Dictionary of the English Language (3rd изд.). Clarendon Press. стр. 704. 
  • Stevens, C. Edward; Hume, Ian D. (1995). Comparative Physiology of the Vertebrate Digestive System. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-44418-7. 
  • Thewissen, J. G. M.; Perrin, William R.; Wirsig, Bernd (2002). „Hearing”. Encyclopedia of Marine Mammals. San Diego: Academic Press. стр. 570–572. ISBN 978-0-12-551340-1. 
  • Thomas, Jeanette A.; Kastelein, Ronald A. (1990). Sensory Abilities of Cetaceans: Laboratory and Field Evidence. 196. New York: Springer Science & Business Media. ISBN 978-1-4899-0860-5. S2CID 32801659. doi:10.1007/978-1-4899-0858-2. 
  • Tonnessen, J.N.; Johnsen, A.O (1982). The History of Modern Whaling. C. Hurst. ISBN 978-0-905838-23-6. 
  • Whitehead, H. (2003). Sperm Whales: Social Evolution in the Ocean. Chicago: University of Chicago Press. стр. 4. ISBN 978-0-226-89518-5. 

Spoljašnje veze

Pliskavice na Vikimedijinoj ostavi.
Vikivrste imaju više informacija o članku Pliskavice.
  • Whale Trackers – An online documentary series about whales, dolphins and porpoises.
Identifikatori taksona
Normativna kontrola: Državne Уреди на Википодацима
  • Francuska
  • BnF podaci
  • Nemačka
  • Izrael
  • Sjedinjene Države
  • Češka