Félix Houphouët-Boigny

Félix Houphouët-Boigny
Félix Houphouët-Boigny

1. Predsjednik Obale Bjelokosti
Mandat
3. studenog 1960. – 7. prosinca 1993.
Nasljednik Henri Konan Bédié

Premijer Obale Bjelokosti
Mandat
7. kolovoza 1960. – 27. studenog 1960.
Prethodnik  pozicija stvorena
Nasljednik pozicija ukinuta

Rođenje 18. listopada 1905.
Obala Slonovače Yamoussoukro, Obala Bjelokosti
(tada Francuska N'Gokro, Francuska Zapadna Afrika)
Smrt 7. prosinca 1993.
Obala Slonovače Yamoussoukro, Obala Bjelokosti
Politička stranka PDCI-RDA
Supružnik Kady Racine Sow
Marie-Thérèse Houphouët-Boigny
Zanimanje liječnik, političar
Vjera katolicizam

Félix Houphouët-Boigny (Yamoussoukro, 18. listopada 1905. - Yamoussoukro, 7. prosinca 1993.), odmilja znan kao Papa Houphouët i Le Vieux, bio je prvi predsjednik Obale Bjelokosti i jedan od pionira i predvodnika dekolonizacije Afrike. Isprva je radio kao seoski upravitelj, liječnik, upravitelj imanja, sindikalac, da bi ubrzo postao član Parlamenta Republike Francuske, a kasnije je obnašao i ministarske funkcije u Vladi Francuske. Houphouët-Boigny je već od 1940-ih bio jedna od ključnih ličnosti u procesu dekolonizacije i razvoju Obale Bjelokosti, a tu je ulogu zadržao do svoje smrti 1993. godine.

Za vrijeme njegovog politički umjerenog mandata, Obaja Bjelokosti uspjela je ekonomski prosperirati. Ovaj uspjeh, inače rijetkost u osiromašenoj Zapadnoj Africi, bio je poznat kao "Čudo iz Obale Bjelokosti", a rezultat je pomnog planiranja, održavanja gospodarskih veza sa Zapadom (posebice Francuskom) i iskorištavanja bogatih resursa kave i kakaovca. Ipak, takva eksploatacija agrikulturalnih dobara dovela je, u jeku pada cijena kave i kakaovca tijekom 1980-ih, do određenih poteškoća.

Tijekom svog predsjedništva, Houphouët-Boigny je održavao čvrste veze s Francuskom, podržavajući tako politiku znanu kao Françafrique, a posebnu podršku imao je u Jacquesu Foccartu, glavnom savjetniku za Afriku u kabinetima predsjednika de Gaullea i Georgesa Pompidoua. Iako se borio protiv kolonijalizma, Houphouët-Boigny je kasnije sudjelovao u svrgavanju svojih kolega u susjednim zemljama. Tako je bio upleten u rušenju Kwamea Nkrumaha u Gani 1966. i Mathieua Kérékoua u Beninu 1977., a optužen je i za sudjelovanje u udaru koji je svrgnuo Thomasa Sankaru s vlasti u Burkini Faso 1987. godine. Houphouët-Boigny je također, što je isto bilo atipično za dekoloniziranu Afriku, održavao čvrstu antikomunističku politiku tako da je 1969. godine raskinuo odnose sa Sovjetskim Savezom koje je tek uspostavio 1967. te ih je ponovo uspostavio tek u veljači 1986., odbijao je priznati Narodnu Republiku Kinu sve do 1983. te je podržavao antikomunističku UNITA-u, koja je imala podršku SAD-a, tijekom građanskog rata u Angoli.

Na Zapadu, Houphouët-Boigny je uglavnom znan kao "Afrički mudrac" ili "Afrički starac". Na polju unutrašnje politike, Houphouët-Boigny je zaslužan za premještanje statusa glavnog grada iz Abidjana u rodni Yamoussoukro u kojem je, za cijenu od $300,000,000, dao izgraditi najveću crkvu na svijetu, baziliku Majke Božje Kraljice mira. U vrijeme svoje smrti, bio je afrički dužnosnik s najdužim mandatom u povijesti, te treći u svijetu, iza Fidela Castra u Kubi i Kim Il-sunga u Sjevernoj Koreji. Godine 1989., UNESCO je pokrenuo Nagradu za mir "Félix Houphouët-Boigny" zbog njegovog "čuvanja, održavanja i zahtijevanja mira".

Tijekom 1990-ih se vodila borba za njegova nasljednika u kojoj je on podržao Henrija Konana Bédiéja, predsjednika Narodne skupštine, ispred premijera Alassanea Ouattare, koji je vodio zemlju dok se predsjednik liječio od raka u Francuskoj. Odluku o imenovanju nasljednika Houphouët-Boigny je odgađao nekoliko godina. U prosincu 1993., Houphouët-Boigny je bio na samrti zbog posljedica raka prostate te je hitno prevezen u Obalu Bjelokosti kako bi tamo i umro. Neko je vrijeme držan na aparatima kako bi dogovorio uvjete nasljeđivanja, a onda je, uz pristanak obitelji, skinut s aparata, 7. prosinca 1993. u 6:35. Za sobom nije ostavio nikakvu pisanu oporuku tako da u se njegovi nasljednici borili kako bi dobili dio njegove imovine, tvrdeći kako ona ne pripada državi.

Ipak, stabilnost Obale Bjelokosti opadala je nakon njegove smrti. U periodu od 1994. do 2002. došlo je do nekoliko državnih udara, pada valute i recesije, a 2002. i do građanskog rata.

Félix Houphouët-Boigny na Wikimedijinoj ostavi
  • p
  • r
  • u
Ličnosti Hladnog rata
Primarni sudionici: NATO   Varšavski pakt   Pokret nesvrstanih
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države
Primarni vođe
Ostali
Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Primarni vođe
Ostali
Evropa

Ujedinjeno Kraljevstvo Winston Churchill  Ujedinjeno Kraljevstvo Clement Attlee  Ujedinjeno Kraljevstvo Anthony Eden  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Macmillan  Ujedinjeno Kraljevstvo Harold Wilson  Ujedinjeno Kraljevstvo Margaret Thatcher  Francuska Charles de Gaulle  Francuska Georges Pompidou  Francuska François Mitterrand  Francuska Robert Schuman  Francuska Jean Monnet  Njemačka Konrad Adenauer  Njemačka Willy Brandt  Njemačka Helmut Kohl  Italija Alcide De Gasperi  Italija Aldo Moro  Italija Giovanni Leone  Italija Giulio Andreotti  Italija Sandro Pertini  Irska Éamon de Valera  Irska Seán MacBride  Francisco Franco  Portugal António de Oliveira Salazar  Švedska Dag Hammarskjöld  Švedska Olof Palme  Norveška Trygve Lie  Belgija Paul-Henri Spaak  Austrija Kurt Waldheim  Vatikan Ivan XXIII.  Vatikan Pavao VI.  Vatikan Ivan Pavao II.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Broz Tito  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vladimir Bakarić  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Edvard Kardelj  Istočna Njemačka Walter Ulbricht  Istočna Njemačka Erich Honecker  Todor Živkov  Imre Nagy  János Kádár  Mátyás Rákosi  Miklós Németh  Nicolae Ceauşescu  Čehoslovačka Aleksandar Dubček  Čehoslovačka Gustáv Husák  Čehoslovačka Václav Havel  Enver Hoxha  Lech Wałęsa  Bolesław Bierut  Władysław Gomułka  Wojciech Jaruzelski

AzijaAfrika

Egipat Gamal Abdel Nasser  Egipat Anvar Sadat  Egipat Hosni Mubarak  Alžir Houari Boumédienne  Tunis Habib Bourguiba  Muammar al Gaddafi

Gana Kwame Nkrumah  Obala Slonovače Félix Houphouët-Boigny  Angola Agostinho Neto  Senegal Léopold Sédar Senghor  Gvineja Ahmed Sékou Touré  Tanzanija Julius Nyerere  Kenija Jomo Kenyatta  Nigerija Nnamdi Azikiwe  Demokratska Republika Kongo Patrice Lumumba  Etiopija Haile Selassie  Zambija Kenneth Kaunda  Mozambik Samora Machel  Uganda Milton Obote  Zimbabve Canaan Banana  Togo Sylvanus Olympio

Južnoafrička Republika Nelson Mandela  Južnoafrička Republika Frederik Willem de Klerk  Uganda Idi Amin Dada  Zair Mobutu Sese Seko  Zimbabve Robert Mugabe  Ian Smith  Somalija Siyaad Barre  Liberija Samuel Doe  Liberija William R. Tolbert, Jr.  Sijera Leone Siaka Stevens  Gabon Omar Bongo

Amerike

Kanada Lester B. Pearson  Kanada Pierre Trudeau  Kuba Fulgencio Batista  Kuba Fidel Castro  Kuba Che Guevara  Haiti François Duvalier  Haiti Jean-Claude Duvalier  Dominikanska Republika Rafael Trujillo  Trinidad i Tobago Ellis Clarke  Grenada Eric Gairy  Grenada Maurice Bishop  Kostarika José Figueres Ferrer  Kostarika Óscar Arias  Nikaragva Anastasio Somoza García  Nikaragva Anastasio Somoza Debayle  Nikaragva Daniel Ortega  Honduras Oswaldo López Arellano  Panama Omar Torrijos  Panama Manuel Noriega  Gvatemala Jacobo Arbenz Guzmán

Čile Salvador Allende  Čile Augusto Pinochet  Argentina Juan Perón  Argentina Arturo Illia  Argentina Isabel Perón  Argentina Jorge Rafael Videla  Brazil Getúlio Vargas  Brazil Juscelino Kubitschek  Brazil João Goulart  Brazil Humberto Castelo Branco  Brazil Ernesto Geisel  Venezuela Rómulo Betancourt  Bolivija Hernán Siles Zuazo  Bolivija Víctor Paz Estenssoro  Bolivija Alfredo Ovando Candía  Ekvador José María Velasco Ibarra  Ekvador Guillermo Rodríguez  Gvajana Arthur Chung  Kolumbija Gustavo Rojas Pinilla  Kolumbija Gabriel París Gordillo  Kolumbija Alfonso López Michelsen  Peru Manuel Prado y Ugarteche  Peru Fernando Belaúnde Terry  Peru Juan Velasco Alvarado  Peru Javier Pérez de Cuéllar  Paragvaj Alfredo Stroessner  Surinam Dési Bouterse  Urugvaj Jorge Pacheco Areco  Urugvaj Juan María Bordaberry  Urugvaj Julio María Sanguinetti

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 98495871
  • LCCN: n50031022
  • ISNI: 0000 0001 0928 3885
  • GND: 118639714
  • SUDOC: 026659182
  • BNF: cb118865721 (podaci)
  • BIBSYS: 90773016
  • NLA: 49785267
  • BNE: XX1311827