Michael Curtiz

Michael Curtiz
Michael Curtiz
Biografske informacije
Rođenje	Manó Kaminer Kertész (1886-12-24)24. 12. 1886. Budapest, Mađarska (Austro-Ugarska)
Smrt	10. 4. 1962. (dob: 75) Hollywood, Kalifornija, SAD
Pseudonim	Michael Courtice Michael Kertesz Mihaly Kertesz Michael Kertész Mihály Kertész Kertész Mihály
Supružnik	Lucy Doraine (1918–1923; razvod) Lili Damita (1925–1926; razvod) Bess Meredyth (1929–1962; njegova smrt; 1 dijete)
Profesionalne informacije
Zanimanje	režiser producent glumac scenarist
Opus
Djelatni period	1912–61

Michael Curtiz (Budimpešta, 24. prosinca 1886. - Hollywood, 10. travnja 1962.), mađarsko-američki filmski redatelj.

Režirao je oko 50 filmova u Europi i više od stotinu u Americi, a među najboljima su Pustolovine Robina Hooda, Anđeli garava lica, Casablanca, Yankee Doodle Dandy i Bijeli Božić. Proslavio se u zlatno doba studija Warner Bros. u tridesetima i četrdesetima gdje je zaradio reputaciju uspješnog redatelja, ali i postao poznat po zahtjevnosti na setu. Karijera mu se našla u silaznoj putanji krajem četrdesetih kad se pokušao odvojiti od studija i pokušati s neovisnom produkcijom, ali je nastavio raditi sve do smrti.

Rani život

Curtiz je rođen kao Manó Kertész Kaminer u židovskoj obitelji u Budimpešti, u Mađarskoj (tada Austro-Ugarska). Tvrdio je da se rodio 24. prosinca 1886. I datum i godina su diskutabilni: jednom je rekao kako je pobjegao od kuće kako bi se pridružio cirkusu te da je bio član mađarske mačevalačke reprezentacije na Olimpijskim igrama 1912., ali čini se ipak da je odrastao u konvencionalnoj obitelji koja je pripadala srednjem staležu. Pohađao je sveučilište Markoszy i Kraljevsku akademiju kazališta i umjetnosti u Budimpešti, nakon čega je 1912. počeo s glumačkom i redateljskom karijerom kao Mihály Kertész u Mađarskom narodnom kazalištu.

Detalji o njegovoj ranoj redateljskoj karijeri su oskudni te nije jasno kakvu je ulogu igrao u režiranju nekoliko ranih filmova, ali zna se da je režirao barem jedan film prije nego što je proveo šest mjeseci u danskom studiju bruseći svoje vještine. Početkom Prvog svjetskog rata kratko je služio u artiljeriji austro-ugarske vojske, ali se 1915. vratio režiranju. Te ili sljedeće godine se prvi put oženio, s glumicom Lucy Doraine; par se razveo 1923. God. 1918. Curtiz je u Dubrovniku režirao film Dama sa suncokretom, prema istoimenoj drami Iva Vojnovića.

Curtiz je 1919. napustio Mađarsku kad je filmska industrija nacionalizirana, a ubrzo se smjestio u Beču. Snimio je bar 21 film za studio Sascha Film, među kojima i biblijske spektakle Sodoma i Gomora (1922.) i Die Sklavenkönigin (1924.). Kad je objavljen u Americi, film Moon of Israel je privukao Jacka Warnera, koji je angažirao Curtiza za svoj studio s namjerom da režira sličan film za Warner Bros., Noina arka, koji je konačno snimljen 1928. Curtizov drugi brak, opet s glumicom, Lili Damitom, trajao je samo od 1925. do 1926. Kad je otišao u Ameriku, Curtiz je ostavio iza sebe bar jednog nezakonitog sina, za kojeg je plaćao alimentaciju.

Karijera u SAD-u

Curtiz je u SAD stigao 1926., gdje je uzeo anglizirano ime 'Michael Curtiz'. Ostvario je dugu i plodnu holivudsku karijeru, režirajući više od 100 filmova raznih žanrova. Tijekom tridesetih, Curtiz je često snimao po četiri filma u jednoj godini, iako često nije bio jedini redatelj na ovim projektima.

Sredinom tridesetih je počeo iznimno uspješni ciklus pustolovnih filmova s Errolom Flynnom u glavnoj ulozi, među kojima su Captain Blodd (1935.), The Charge of the Light Brigade (1936.), Pustolovine Robina Hooda (1938.), Dodge City, The Private Lives of Elizabeth i Essex (1939.), The Sea Hawk i Santa Fe Trail (1940.).

Početkom četrdesetih, Curtiz je postao prilično bogat, zarađujući 3,600 dolara tjedno i posjedovavši vrijedno imanje, s igralištem za polo. Jedan od njegovih čestih polo suigrača bio je Hal Wallis, koji je upoznao Curtiza po njegovu dolasku u zemlju, te su dvojica razvili čvrsto prijateljstvo. Wallisova žena, glumica Louise Fazenda, i Curtizova treća žena, Bess Meredyth, glumica i scenaristica, bile su dobre prijateljice prije nego je Curtiz oženio Meredyth 1929. Curtiz je često bio nevjeran te je često varao ženu na setu s raznim statisticama; Meredyth ga je jednom nakratko ostavila, ali su ostali u braku do 1961., malo prije Curtizove smrti. Pomagala mu je na scenarijima ili u vezi engleskog kojeg nije najbolje razumio, a često ju je zvao na telefon za savjet kad bi se tijekom snimanja javio kakav problem.

Njegova najbolja djela iz četredesetih su Morski vuk (1941.), Casablanca (1942.) i Mildred Pierce (1945.). Tijekom ovog perioda je režirao i pro- sovjetski propagandni film Mission to Moscow (1943.), koji je snimljen na zahtjev predsjednika Franklina D. Roosevelta kako bi pomogao ratnim naporima. Druga najbolja Curtizova postignuća bila su Četiri kćeri (1938.), Yankee Doodle Dandy (1942.), Život s ocem (1947.), Mladić s trubom i The Breaking Point (1950.).

Dok je Curtiz pobjegao iz Europe prije dolaska nacizma, drugi članovi njegove obitelji nisu bili te sreće. Obitelj njegove sestre poslana je u Auschwitz, gdje su umrli njezin muž i troje djece. Curtiz je dio plaće uplaćivao u Europski filmski fond, humanitarnu organizaciju koja je pomagala europskim izbjeglicama da se probiju u američkoj filmskoj industriji.

Krajem četredesetih je postigao dogovor s Warnerima po kojem će studio i njegova vlastita produkcijska kuća dijeliti troškove i profit njegovih budućih filmova. Ti filmovi su prošli loše, međutim nije jasno je li tome razlog bila kriza u filmskoj industriji u tom periodu ili Curtiz koji "koji nije znao oblikovati cjelokupni film". Kako bilo, kao što je sami Curtiz rekao, "Cijenjen si dok donosiš novac na box-officeu. Sljedeći dan te bace na margine." Dugogodišnje partnerstvo između redatelja i studija pretvorilo se u oštru sudsku bitku. Nakon što je prekinuta njegova veza s Warnersom, Curtiz je nastavio režirati kao slobodnjak od 1954. pa nadalje. Njegov posljednji film, Komančerosi objavljen je manje od godinu dana prije nego što je umro od raka 10. travnja 1962. Pokopan je na groblju Forest Lawn Memorial Park u Glendaleu, Kalifornija.

Curtiz je uvijek bio jako aktivan: dugo je radio, bavio se s nekoliko sportova u slobodno vrijeme, a često su ga nalazili kako spava pod hladnim tušem. Nije podnosio glumce koji su ručali vjerujući kako neće imati energije za rad poslijepodne. Druga strana takvog ponašanja bilo je često bešćutno ponašanje: Fay Wray je rekla, 'Mislila sam kako on nije kost i koža, nego da je sastavni dio kamere". Među većinom kolega nije bio popularan: "bio je poznat kao arogantan perfekcionist". Većinu je gorčine čuvao za svoje podređene, a ne za zvijezde, često se svađajući sa svojim tehničarima, a jednog je statista otpustio riječima, "Još malo nadesno. Još. Još. Sada si van scene. Idi kući." Imao je općenito nisko mišljenje o glumcima, rekavši da je gluma "pedeset posto trik. Drugih pedeset posto bi trebali biti talent i sposobnost, iako rijetko jesu." Bez obzira na sve, nikad nije vrijeđao sve: prema Ingrid Bergman se odnosio ljubazno na setu Casablance, dok je Claude Rains rekao kako ga je učio razlici između filmske i kazališne glume, ili, "što ne treba raditi ispred kamere".

Curtiz se cijeli život borio s engleskim jezikom, a postoje mnoge anegdote o njegovim greškama. Zbunio je scenografa Casablance zahtijevajući 'pudla', dok je zapravo htio lokvu vode (poodle - puddle). David Niven je toliko volio Curtizovu frazu "dovedite prazne konje" (za "dovedite konje bez jahača") da ju je iskoristio za naslov drugog sveska svojih holivudskih memoara.

Kritike

Curtizov rad je zavrijedio relativno malo pozornosti od strane filmskih kritičara: njegova fenomenalna produktivnost i raznolikost učinka činile su se kao suprotnost autorskoj teoriji (da filmski redatelji stvaraju filmove koji odgovaraju njihovoj vlastitoj kreativnoj viziji). Međutim, ove karakteristike bile su klasične za studijski sustav u kojem je Curtiz radio; kao što je novinar Aljean Harmetz napisao, "gotovo svaki film Warner Brosa. je bio iznimka u odnosu na autorsku teoriju". Curtiz je bio odličan studijski redatelj, koji se isticao na setovima, ali nije mogao preuzeti veću kontrolu nad filmovima, kao što je radio od kraja četredesetih nadalje.

Sidney Rosenzweig kaže kako je Curtiz imao svoj osobit stil, koji se ustalio s vremenom kad se doselio u Ameriku: "snimke s viskokih kranova kako bi dočarao okolinu; neobični kutevi kamere i kompleksne kompozicije u kojem su likovi često uokvireni fizičkim objektima; puno pokreta kamere; subjektivne snimke, u kojem kamera postaje oko junaka; i kontrastna igra svjetla i sjene." Ovaj stil nije bio samo vizualan, nego je imao i efekte osvjetljivanja junakova odnosa sa svojom okolinom; često je ta okolina zla sudbina koja je zadesila junaka. Ta sudbina tada prisiljava "moralno podijeljenog" protagonista da napravi moralnu odluku. Dok Rosenzweig prihvaća činjenicu da gotovo svaki film ima takve moralne dileme, Curtizova je redateljska odluka koje će elemente staviti u centar pozornosti svojih filmova, mada češće na emocionalnoj, a ne intelektualnoj razini.

Nagrade

Curtiz je zaradio četiri nominacije za Oscara za najbolju režiju: prije nego što je pobijedio s Casablancom 1943., bio je nominiran za filmove Yankee Doodle Dandy 1943., Anđeli garava lica i Četiri kćeri 1938.

Izabrana holivudska filmografija

• Zbogom opet (1933.)
• Mistery of the Wax Museum (1933.)
• The Kennel Murder Case (1933.)
• Jimmy the Gent (1934.)
• Pustolovine Robina Hooda (1938.)
• Anđeli garava lica (1938.)
• Dodge City (1939.)
• The Private Lives of Elizabeth and Essex (1939.)
• Santa Fe Trail (1940.)
• Virginia City (1940.)
• The Sea Hawk (1940.)
• Morski vuk (1941.)
• Casablanca (1942.)
• Yankee Doodle Dandy (1942.)
• Mildred Pierce (1945.)
• Noć i dan (1946.)
• Ther Breaking Point (1950.)
• I'll See You in My Dreams (1950.)
• Bijeli Božić (1954.)
• Egyptianin (1954.)
• King Creole (1958.)
• Pustolovine Hucklberryja Finna (1960.)
• Komančerosi (1961.)

Vanjske poveznice

• Michael Curtiz na sajtu IMDb