Charly Gaul

Šarli Gol Icône cycliste
Šarli Gol na Điru 1959. godine
Lične informacije
Ime Šarli Gol
Nadimak Anđeo planina
Datum rođenja (1932-12-08)8. 12. 1932. .
Državljanstvo  Luksemburg
Informacije o timu
Trenutno član tima Završio karijeru
Disciplina drumski
Tip vozača Brdaš
Profesionalna karijera
1953 — 1954
1955
1956 — 1958
1959 — 1960
1961 — 1963
1963
1964
1965
Terrot–Hutchinson
Magnat–Debon
Faena-Guerra
EMI–Guerra
Gazzola
Peugeot–BP
Individual
Lamot–Libertas
Uspesi
Tur de Frans
Tur de Frans 1 (1958)
  Brdske etape: 2 (1955, 1956)
Điro di Italija
Điro di Italija 2 (1956, 1959)
  Brdske etape: 2 (1956, 1959)
Šampionati i druge trke
Nacionalni šampion
(drumska trka)
6 (1956, 1957, 1959, 1960, 1961, 1962)
Tur Luksemburga 1956, 1959 i 1961. godine

Podaci od: 4. maj 2016..

Šarli Gol (nem. Charly Gaul; 8. decembar 1932 — 6. decembar 2005) je bivši luksemburški profesionalni biciklista u periodu od 1953 do 1965. godine. Gol je najveći uspeh u karijeri ostvario 1958. godine, kada je osvojio Tur de Frans. Pored Tura, dva puta je osvajao Điro d’Italiju i po dva puta brdsku klasifikaciju na Tur de Fransu i na Điru. Pre drumskog biciklizma, Šarli Gol je vozio sajklo kros i bio je nacionalni šampion.

Detinjstvo i amaterska karijera

Šarli Gol je rođen u Pafendalu, kvartu u gradu Luksemburgu. Bio je tužnog lica i kratkih nogu. Radio je i u mesari i kao kasapin, a 1949. je počeo amatersku karijeru. Kao amater, Gol je pobedio na 60 trka, uključujući i trku Fleča de sud. Na trci Austrije, osvojio je etapu sa 17 godina, što je rekord. To je bila i njegova prva trka van Luksemburga.

Profesionalna karijera

Početak karijere

Profesionalnu karijeru počeo je 1953. godine. Prva trka koju je vozio bila je Kriterijum Polimetipl, koji je završio na osmom mestu. Prvu profesionalnu pobedu ostvario je na nacionalnom prvenstvu u sajklo krosu 1953. godine. Iste godine vozio je Tur de Frans po prvi put, ali je morao da ga napusti tokom šeste etape. Naredne godine je osvojio etapu na Kriterijumu Dofine, drugo mesto na nacionalnom prvenstvu u drumskoj vožnji i treće mesto na svetskom prvenstvu u drumskoj vožnji. Vozio je opet na Tur de Fransu, ali nije uspio da ga završi.

1955. je pobedio na trci Tur de Sud i završio je treći na Turu Luksemburga. Na Tur de Fransu je izgubio mnogo vremena na početnim ravnim etapama. Bobru za povratak je počeo u Alpima, na prvom brdu je napao i stekao je pet minuta do narednog, Kol de Telegrafa. Na kraju, etapu je završio na Galibijeu, sa 14 minuta ispred i probio se do 37 mesta u generalnom plasmanu. Bio je na dobrom putu da pobedi i narednog dana, ali je pao na spustu po kiši. Napao je opet, u Pirinejima, na etapi 17, pobedio je i u nastavku Tura, probio se do trećeg mesta i osvojio je brdsku klasifikaciju.

1956. je osvojio Tur Luksemburga, a zatim i Điro d’Italiju, gde je osvojio i brdsku klasifikaciju, uz tri etapne pobede. Na brdu Monte Bondone, bio je sam na 88 kilometara do cilja, bilo je toliko hladno, da je Gol morao da nosi bicikl do cilja i da stane da bi popio piće. Na etapi 19, stekao je 10 minuta ispred Žaka Anketila i osvojio je Điro. Na Tur de Fransu, imao je zaostatak od skoro pola sata nakon šest etapa, ali bio je samouveren da razliku može smanjiti u brdima. Ipak nije uspio da je nadoknadi koliko je htio, završio je na 13 mestu, ali je pobedio na dve etape i osvojio je brdsku klasifikaciju drugu godinu zaredom. 1957. osvojio je etapu na Turu Luksemburga i dve na Điro d’Italiji, gde je završio na četvrtom mestu. Điro je izgubio zbog fizioloških potreba, jer su u tom trenutku napali Lujson Bobe i Gastone Nenčini. Kad je došao do Bobea, rekao mu je da će se osvetiti, da će ga ubiti. nakon čega je osvojio nacionalno prvenstvo. Učestvovao je i na Tur de Fransu, ali ga je napustio tokom druge etape.

1958

1958. završio je drugi na nacionalnom prvenstvu u vožnji na hronometar, a osvojio je trke San Agustin i Mon Faron. Na Điro d’Italiji, osvojio je treće mesto, uz jednu etapnu pobedu. Na Tur de Fransu je bio dominantan, ostvario je četiri etapne pobede, od toga tri na hronometrima, uključujući i brdski na Mon Ventuu. Zadnjeg dana u Alpima, sportski direktor, videvši da pada kiša, rekao je Golu da krene napred, da je to njegov dan. Gol je bio uzbuđen zbog hladne kiše i ljut zbog načina na koji je izgubio Điro prethodne godine, kada su ga napali nakon što je stao sa strane. Mnogi vozači su stekli prednost u odnosu na njega, ali je on krivio Bobea. Na vrhu Lautareta bila je nagrada od 100 franaka, u čast Anrija Degranža, osnivača Tura. Nagradu je osvojio Holanđanin Piter Van Est, dok je Federiko Bajamontes bio drugi. Mala grupa je na spustu stekla osam minuta ispred ostalih. Gol je krenuo u poteru i prestizao je jednog po jednog, uključujući Španca, Salvatorea Botelju, koji je bio na osmom mestu. Botelja je sišao sa bicikla, pokrio glavu rukama i zaplakao. Gol i Bajamontes su nastavili sami, jer su svi ostali otpali. U početku, mislili su da Gol ide samo da osvoji brdsku klasifikaciju jer je izgubio dosta vremena na prethodnim etapama, ali onda je i Bajamontes otpao i Gol je završio minut ispred njega i tri minuta ispred ostalih favorita i približio se vrhu kako je trka ulazila u najteži deo. Po oluji, Gol je pobegao i pobedio je etapu sa 12 minuta ispred pratilaca i 15 minuta ispred lidera Žeminjanija i popeo se na treće mesto. Dva dana kasnije, uzeo je još minut, a zatim na hronometru je nadoknadio zaostatak, pobedivši čak i Anketila i osvojio je Tur.

1959 — 1962

1959. osvojio je po drugi put Điro d’Italiju, uz brdsku klasifikaciju i tri etapne pobede. Nakon Đira, osvojio je nacionalno prvenstvo i Tur Luksemburga, dok je Tur de Frans završio na 12 mestu, uz jednu etapnu pobedu.

1960. osvojio je etapu na Điro d’Italiji i završio je na trećem mestu u generalnom plasmanu, osim toga osvojio je i trku Salanš i nacionalno prvenstvo, Tur de Frans je propustio, a prvi i jedini put je vozio Vuelta a Espanju, ali je nije završio. 1961. je završio četvrti na Điru, uz jednu etapnu pobedu, a zatim je osvojio Tur Luksemburga i nacionalno prvenstvo. Na Tur de Fransu je osvojio treće mesto. Pobedio je na devetoj etapi, do Grenobla, a zatim je pao u Alpima na spustu i povredio je rame i koleno. Zadnju etapu je startovao sa drugog mesta, ali onda je napao Karlesi na zadnjem kilometru i nadoknadio četiri sekunde i Gol je pao na treće mesto.

1962. ostvario je samo dve pobede, osvojio je nacionalno prvenstvo u sajklo krosu i u drumskoj vožnji. Tur 1962. se vratio komercijalnim timovima prvi put posle 1929. i Gol nije bio među najjačima. Završio je na devetom mestu, bez etapne pobede. 1963. nije ostvario nijednu pobedu, a Tur de Frans je napustio tokom etape 16. To je bio njegov zadnji Tur.

Kraj karijere i privatni život

Karijeru je praktično završio nakon Tura 1962. a zvanično je završio nakon takmičenja na traci 1965. Nikad se nije oporavio od bola nakon što ga je publika izviždala kad je vozio zadnju trku na drumu u domovini, Kada je vozio za mali belgijski tim. Držao je kafe u gradu Luksemburg, pre nego što je iščezao iz javnosti.

Preselio se u kolibicu, u šumi u Luksemburgškim Ardenima. Tamo je nosio istu odeću svaki dan. Zelene pantalone, patike i jaknu ili džemper i išao je u šetnju sa svojim psom. Imali je telefon, ali se nije javljao na njega. Izbrisao je svoje ime iz telefonskog imenika. Njegova izolacija je trajala do 1983. kada je bilo 25 godina od njegove pobede na Turu. Te godine je upoznao svoju buduću, treću ženu. Sa njom se preselio u kuću u Luksemburgu.

Organizatori Tur de Fransa pozvali su ga na Tur 1989. koji je startovao u Luksemburgu, tu se prvi put pojavio u javnosti, došao je sa kćerkom. Leblank mu je dao medalju Tur de Fransa. Bio je gost mnogih trka, uključujući i etape na Turu, gde je odgovarao na pitanja komentatora.

Smrt

Gol je umro od infekcije plućnog krila, dva dana pre rođendana, punio je 73 godine. Iza sebe je ostavio ženu i kćerku. U znak uspomene na Gola, svakog leta se održava takmičenje u sajklo krosu, u Luksemburgu. Ponekad su prisustvovale njegova žena i kćerka.

Vidi još

Spoljašnje veze

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Charly Gaul
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Profil na biciklističkim vestima
  • Rezultati Šarlija Gola na Tur de Fransu
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
  • 1933: Vicente Trueba
  • 1934: René Vietto
  • 1935: Félicien Vervaecke
  • 1936: Julián Berrendero
  • 1937: Félicien Vervaecke
  • 1938: Gino Bartali
  • 1939: Sylvère Maes
  • 1947: Pierre Brambilla
  • 1948: Gino Bartali
  • 1949: Fausto Coppi
  • 1950: Louison Bobet
  • 1951: Raphaël Géminiani
  • 1952: Fausto Coppi
  • 1953: Jesús Loroño
  • 1954: Federico Bahamontes
  • 1955–1956: Charly Gaul
  • 1957: Gastone Nencini
  • 1958–1959: Federico Bahamontes
  • 1960–1961: Imerio Massignan
  • 1962–1964: Federico Bahamontes
  • 1965–1967: Julio Jiménez
  • 1968: Aurelio González Puente
  • 1969–1970: Eddy Merckx
  • 1971–1972: Lucien Van Impe
  • 1973: Pedro Torres
  • 1974: Domingo Perurena
  • 1975: Lucien Van Impe
  • 1976: Giancarlo Bellini
  • 1977: Lucien Van Impe
  • 1978: Mariano Martínez
  • 1979: Giovanni Battaglin
  • 1980: Raymond Martin
  • 1981: Lucien Van Impe
  • 1982: Bernard Vallet
  • 1983: Lucien Van Impe
  • 1984: Robert Millar
  • 1985: Luis Herrera
  • 1986: Bernard Hinault
  • 1987: Luis Herrera
  • 1988: Steven Rooks
  • 1989: Gert-Jan Theunisse
  • 1990: Thierry Claveyrolat
  • 1991–1992: Claudio Chiappucci
  • 1993: Tony Rominger
  • 1994–1997: Richard Virenque
  • 1998: Christophe Rinero
  • 1999: Richard Virenque
  • 2000: Santiago Botero
  • 2001–2002: Laurent Jalabert
  • 2003–2004: Richard Virenque
  • 2005–2006: Michael Rasmussen
  • 2007: Mauricio Soler
  • 2008 Bernhard Kohl Carlos Sastre
  • 2009 Franco Pellizotti
  • 2010: Anthony Charteau
  • 2011: Samuel Sánchez
  • 2012: Thomas Voeckler
  • 2013: Nairo Quintana
  • 2014: Rafał Majka
  • 2015: Chris Froome
  • 2016: Rafał Majka
  • 2017: Warren Barguil
  • p
  • r
  • u
  • 1909: Luigi Ganna
  • 1910–1911: Carlo Galetti
  • 1912:* Team Atala (Carlo Galetti, Giovanni Micheletto, Eberardo Pavesi)
  • 1913: Carlo Oriani
  • 1914: Alfonso Calzolari
  • 1915–1918: Prvi svjetski rat
  • 1919: Costante Girardengo
  • 1920: Gaetano Belloni
  • 1921–1922: Giovanni Brunero
  • 1923: Costante Girardengo
  • 1924: Giuseppe Enrici
  • 1925: Alfredo Binda
  • 1926: Giovanni Brunero
  • 1927–1929: Alfredo Binda
  • 1930: Luigi Marchisio
  • 1931: Francesco Camusso
  • 1932: Antonio Pesenti
  • 1933: Alfredo Binda
  • 1934: Learco Guerra
  • 1935: Vasco Bergamaschi
  • 1936–1937: Gino Bartali
  • 1938–1939: Giovanni Valetti
  • 1940: Fausto Coppi
  • 1941–1945: Drugi svjetski rat
  • 1946: Gino Bartali
  • 1947: Fausto Coppi
  • 1948: Fiorenzo Magni
  • 1949: Fausto Coppi
  • 1950: Hugo Koblet
  • 1951: Fiorenzo Magni
  • 1952–1953: Fausto Coppi
  • 1954: Carlo Clerici
  • 1955: Fiorenzo Magni
  • 1956: Charly Gaul
  • 1957: Gastone Nencini
  • 1958: Ercole Baldini
  • 1959: Charly Gaul
  • 1960: Jacques Anquetil
  • 1961: Arnaldo Pambianco
  • 1962–1963: Franco Balmamion
  • 1964: Jacques Anquetil
  • 1965: Vittorio Adorni
  • 1966: Gianni Motta
  • 1967: Felice Gimondi
  • 1968: Eddy Merckx
  • 1969: Felice Gimondi
  • 1970: Eddy Merckx
  • 1971: Gösta Pettersson
  • 1972–1974: Eddy Merckx
  • 1975: Fausto Bertoglio
  • 1976: Felice Gimondi
  • 1977: Michel Pollentier
  • 1978: Johan de Muynck
  • 1979: Giuseppe Saronni
  • 1980: Bernard Hinault
  • 1981: Giovanni Battaglin
  • 1982: Bernard Hinault
  • 1983: Giuseppe Saronni
  • 1984: Francesco Moser
  • 1985: Bernard Hinault
  • 1986: Roberto Visentini
  • 1987: Stephen Roche
  • 1988: Andrew Hampsten
  • 1989: Laurent Fignon
  • 1990: Gianni Bugno
  • 1991: Franco Chioccioli
  • 1992–1993: Miguel Indurain
  • 1994: Jevgenij Berzin
  • 1995: Tony Rominger
  • 1996: Pavel Tonkov
  • 1997: Ivan Gotti
  • 1998: Marco Pantani
  • 1999: Ivan Gotti
  • 2000: Stefano Garzelli
  • 2001: Gilberto Simoni
  • 2002: Paolo Savoldelli
  • 2003: Gilberto Simoni
  • 2004: Damiano Cunego
  • 2005: Paolo Savoldelli
  • 2006: Ivan Basso
  • 2007: Danilo Di Luca
  • 2008: Alberto Contador
  • 2009: Denis Menčov
  • 2010: Ivan Basso
  • 2011: Michele Scarponi
  • 2012: Ryder Hesjedal
  • 2013: Vincenzo Nibali
  • 2014: Nairo Quintana
  • 2015: Alberto Contador
  • 2016: Vincenzo Nibali
  • 2017: Tom Dumoulin
  • p
  • r
  • u
Pobjednici Giro d'Italije – poredak penjača
  • 1933: Alfredo Binda
  • 1934: Remo Bertoni
  • 1935–1937: Gino Bartali
  • 1938: Giovanni Valetti
  • 1939–1940: Gino Bartali
  • 1946–1947: Gino Bartali
  • 1948–1949: Fausto Coppi
  • 1950: Hugo Koblet
  • 1951: Louison Bobet
  • 1952: Raphael Geminiani
  • 1953: Pasquale Fornara
  • 1954: Fausto Coppi
  • 1955: Gastone Nencini
  • 1956: Charly Gaul i Federico Bahamontes
  • 1957: Raphael Geminiani
  • 1958: Jean Brankart
  • 1959: Charly Gaul
  • 1960: Rik Van Looy
  • 1961: Vito Taccone
  • 1962: Angelino Soler
  • 1963: Vito Taccone
  • 1964–1966: Franco Bitossi
  • 1967: Aurelio González Puente
  • 1968: Eddy Merckx
  • 1969: Claudio Michelotto
  • 1970: Martin Van Den Bossche
  • 1971–1974: José Manuel Fuente
  • 1975: Andrés Oliva i Francisco Galdós
  • 1976: Andrés Oliva
  • 1977: Faustino Fernández Ovies
  • 1978: Ueli Sutter
  • 1979–1981: Claudio Bortolotto
  • 1982–1983: Lucien Van Impe
  • 1984: Laurent Fignon
  • 1985: José Luis Navarro
  • 1986: Pedro Muñoz
  • 1987: Robert Millar
  • 1988: Andy Hampsten
  • 1989: Luis Herrera
  • 1990: Claudio Chiappucci
  • 1991: Inaki Gaston
  • 1992–1993: Claudio Chiappucci
  • 1994: Pascal Richard
  • 1995–1996: Mariano Piccoli
  • 1997: Chepe González
  • 1998: Marco Pantani
  • 1999: Chepe González
  • 2000: Francesco Casagrande
  • 2001: Fredy González
  • 2002: Julio Alberto Pérez
  • 2003: Fredy González
  • 2004: Fabian Wegmann
  • 2005: José Rujano
  • 2006: Juan Manuel Gárate
  • 2007: Leonardo Piepoli
  • 2008: Emanuele Sella
  • 2009: Stefano Garzelli
  • 2010: Matthew Lloyd
  • 2011: Stefano Garzelli
  • 2012: Matteo Rabottini
  • 2013: Stefano Pirazzi
  • 2014: Julián Arredondo
  • 2015: Giovanni Visconti
  • 2016: Mikel Nieve
  • 2017: Mikel Landa