Lucien Petit-Breton

Lisjen Žorž Mazan

Nadimak Lisjen Peti Breton
Datum rođenja (1882-10-18)18. 10. 1882.
Datum smrti 20. 12. 1917. (dob: 35)
Disciplina Drumski

Lisjen Peti Breton (fr. Lucien Petit-Breton, IPA: [ly.sjɛ̃ pə.ti.bʁə.tɔ̃]; 18. oktobar 1882 — 20. decembar 1917) pseudonim je bivšeg francuskog profesionalniog bicikliste koji se zvao Lisjen Žorž Mazan (fr. Lucien Georges Mazan). Bio je profesionalac od 1902. do 1914. godine i dvostruki pobednik Tur de Fransa. Karijeru je počeo sa 16 godina, kada je dobio bicikl na lutriji, a kako je njegov otac hteo da on nađe pravi posao, uzeo je nadimak Lisjen Breton za trke da bi ga prevario. Kasnije ga je promenio u Peti Breton, jer je već postojao jedan vozač sa imenom Lisjen Breton. Poginuo je u Prvom svetskom ratu.

Karijera

Njegova prva pobeda bila je na prvenstvu Argentine na traci, ali je 1902. pozvat u Francusku da bi služio vojsku. 1904. pobedio je na takmičenju na traci, Bal di or u Parizu. 1905. je postavio rekord u vožnji na sat vremena, a zatim je prešao u drumski biciklizam i već prve sezone je vozio Tur de Frans i završio ga na petom mestu. 1906. završio je četvrti na Tur de Fransu i osvojio je treće izdanje klasika Pariz Tur.

1907. osvojio je Milan—Sanremo, a zatim je osvojio i Tur de Frans. Nakon pete etape, njegove šanse za pobedu bile su male. Završio je etapu na desetom mestu, 28 minuta iza pobednika, ali tad je bio sistem po bodovima, pa vreme nije bilo bitno. Do kraja je pobedio na dve etape, a na još šest je završio u prva tri. Tokom desete etape, vodeći Gorge je nelegalno promenio bicikl, što ga je koštalo 44 poena i Peti-Breton je preuzeo vođstvo. Na kraju je osvojio Tur sa 47 poena, deset više od drugoplasiranog Gistava Garigua.

1908. osvojio je Tur Belgije i trku Pariz—Brisel, a nakon toga, osvojio je Tur de Frans po drugi put, postavši prvi vozač koji je osvajao Tur dvaput. Tur je osvojio lakše nego prethodne godine, pobedivši na pet etapa i završivši van četvrtog mesta samo na desetoj etapi

Tur je vozio i narednih pet godina, ali nije nijedan završio. 1910. povukao se tokom sedme etape, 1911. nije uspio da završi ni prvu etapu, dok se godinu kasnije povukao tokom druge etape. Najbliži je bio 1913. kada je došao do 14 etape, prethodno osvojivši tri druga mesta. 1914. je bila zadnja sezona u njegovoj karijeri, sa Tura se povukao tokom devete etape.

Dvaput je vozio Điro d’Italiju, 1910. i 1911. godine, nije uspio da je završi, ali je osvojio etapu 1911. godine.

Smrt

Početak Prvog svetskog rata značio je stop za biciklizam. Mnogi profesionalni vozači su otišli na front, među njima i Peti-Breton, koji se priključio Francuskoj vojsci. Poginuo je 1917. na frontu blizu Troaa, kada se sudario sa automobilom.

Spoljašnje veze

  • Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Lucien Petit-Breton
  • Profil na biciklističkoj arhivi
  • Rezultati Lusjena Peti-Bretona na Tur de Fransu
  • p
  • r
  • u
Pobjednici opće klasifikacije Tour de Francea
1903–1919
1920–19391940–1959
1960–19791980–1998
2006–
  • p
  • r
  • u
1900–1919
  • Lucien Petit-Breton (1907)
  • Cyrille van Hauwaert (1908)
  • Luigi Ganna (1909)
  • Eugène Christophe (1910)
  • Gustave Garrigou (1911)
  • Henri Pélissier (1912)
  • Odile Defraye (1913)
  • Ugo Agostoni (1914)
  • Ezio Corlaita (1915)
  • (1916, nije održana)
  • Gaetano Belloni (1917)
  • Costante Girardengo (1918)
  • Angelo Gremo (1919)
1920–1939
  • Gaetano Belloni (1920)
  • Costante Girardengo (1921)
  • Giovanni Brunero (1922)
  • Costante Girardengo (1923)
  • Pietro Linari (1924)
  • Costante Girardengo (1925–1926)
  • Pietro Chesi (1927)
  • Costante Girardengo (1928)
  • Alfredo Binda (1929)
  • Michele Mara (1930)
  • Alfredo Binda (1931)
  • Alfredo Bovet (1932)
  • Learco Guerra (1933)
  • Jef Demuysere (1934)
  • Giuseppe Olmo (1935)
  • Angelo Varetto (1936)
  • Cesare Del Cancia (1937)
  • Giuseppe Olmo (1938)
  • Gino Bartali (1939)
1940–1959
  • Gino Bartali (1940)
  • Pierino Favalli (1941)
  • Adolfo Leoni (1942)
  • Cino Cinelli (1943)
  • (1944–1945, nije održana)
  • Fausto Coppi (1946)
  • Gino Bartali (1947)
  • Fausto Coppi (1948–1949)
  • Gino Bartali (1950)
  • Louison Bobet (1951)
  • Loretto Petrucci (1952–1953)
  • Rik Van Steenbergen (1954)
  • Germain Derycke (1955)
  • Fred De Bruyne (1956)
  • Miguel Poblet (1957)
  • Rik Van Looy (1958)
  • Miguel Poblet (1959)
1960–1979
  • René Privat (1960)
  • Raymond Poulidor (1961)
  • Emile Daems (1962)
  • Joseph Groussard (1963)
  • Tom Simpson (1964)
  • Arie den Hartog (1965)
  • Eddy Merckx (1966–1967)
  • Rudi Altig (1968)
  • Eddy Merckx (1969)
  • Michele Dancelli (1970)
  • Eddy Merckx (1971–1972)
  • Roger De Vlaeminck (1973)
  • Felice Gimondi (1974)
  • Eddy Merckx (1975–1976)
  • Jan Raas (1977)
  • Roger De Vlaeminck (1978–1979)
1980–1999
  • Pierino Gavazzi (1980)
  • Alfons De Wolf (1981)
  • Marc Gomez (1982)
  • Giuseppe Saronni (1983)
  • Francesco Moser (1984)
  • Hennie Kuiper (1985)
  • Sean Kelly (1986)
  • Erich Maechler (1987)
  • Laurent Fignon (1988–1989)
  • Gianni Bugno (1990)
  • Claudio Chiappucci (1991)
  • Sean Kelly (1992)
  • Maurizio Fondriest (1993)
  • Giorgio Furlan (1994)
  • Laurent Jalabert (1995)
  • Gabriele Colombo (1996)
  • Erik Zabel (1997–1998)
  • Andrei Tchmil (1999)
2000–2019
  • Erik Zabel (2000–2001)
  • Mario Cipollini (2002)
  • Paolo Bettini (2003)
  • Óscar Freire (2004)
  • Alessandro Petacchi (2005)
  • Filippo Pozzato (2006)
  • Óscar Freire (2007)
  • Fabian Cancellara (2008)
  • Mark Cavendish (2009)
  • Óscar Freire (2010)
  • Matthew Goss (2011)
  • Simon Gerrans (2012)
  • Gerald Ciolek (2013)
  • Alexander Kristoff (2014)
  • John Degenkolb (2015)
  • Arnaud Démare (2016)
  • Michał Kwiatkowski (2017)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 71400762
  • LCCN: n85122959
  • ISNI: 0000 0000 7103 9747
  • GND: 139233598
  • SUDOC: 028069404
  • BNF: cb11997815n (podaci)